Da docaram jednu sudbinu…

Ja sam jedna jadna i zalosna osoba… osjecam se iskoristavanom od dana kad sam se rodila… najgore mi je sto se tako osjecam i nakon 17 godina braka… muz me tuce, naprosto me udari kad mu se ne dopada moja reakcija, udari me kad ga sprijecim da udari psa, djete ili vec sprijecim u necemu sto ce proizvesti da neko bude ozlijedjen ili da sprijecim razbijanje stvari… naucila sam za ovih 17 godina da ne spasavam STVARI ali nikoako nemogu dopustiti da udari djete, uvijek se podmetnem i taman da me kosta smrti ja sam zadovoljna… nikad nisam dala da pridje djetetu ukoliko ima tu namjeru, nikada AL BAS NIKADA nisam ignorisala plaseci se za sopstvenu sigurnost, i nikada i NIKADA nebih ostala NEMOCNA da reagujem… nisam mushko, nemam snagu, ali imam volju da se postavim i da budem udarena, al sve je dobro dok je moje djete izbjeglo udarac…

evo sad sjedim, imam modrice, imam fleke, imam ozljede od davljenja, i prosto nemam nikakve ideje sta da uradim… sa mojom platom nemogu zivjeti, da ostavim djete on ce da ga maltretira ( a radije cu biti maltretirana dakle to nije uopste rijesenje).

zna li ko kako da si sama pomognem? Osim sto trpim ja ne vidim bolji izlaz?

iskrenovasa
I don't have short temper, I just have quick reaction to stupidity...

Komentariši